Naslovnica VIJESTI INFO I OBRAZOVNI SISTEM GENERIŠE MRŽNJU

I OBRAZOVNI SISTEM GENERIŠE MRŽNJU

126

Govor mržnje u BiH je nažalost postao svakodnevnica. Primjeri su brojni, od istupa političara i drugih javnih ličnosti koji na različite načine kroz medije, putem društvenih mreža i sl. propagiraju netrpeljivost prema drugačijem, ili mržnja anonimnih likova skrivenih iza tastatura koji se ne oglašavaju pod svojim imenom.

Ono što posebno zastrašuje jeste proizvodnja mržnje u obrazovanju. Obrazovne institucije trebaju biti mjesta kulture i odgoja gdje se djeca od najranije životne dobi uče da postanu ne samo obrazovani, nego časni i plemeniti ljudi. Obrazovanje treba da unaprijeđuje razumijevanje, toleranciju i prijateljstvo među svim narodima i rasnim i vjerskim skupinama. Da li je to zaista tako?

Brojni primjeri širom BiH potvrđuju da nije. Najočitiji primjeri govora mržnje u obrazovanju u našoj zemlji su „dvije škole pod jednim krovom“, što je najvidljiviji primjer diskriminacije u obrazovanju u BiH. Karakteristike „dvije škole pod jednim krovom“ razlikuju se od slučaja do slučaja, a ono što je svima zajedničko jeste da se u njima vrši segregacija djece i na taj način se uče da među njima postoje nepremostive razlike. Ovakva praksa predstavlja kršenje Međunarodnih konvencija i zakona BiH.

Još jedan očit primjer diskriminacije u bh obrazovnom sistemu jeste problem učenika bošnjačke nacionalnosti u entitetu RS i nemogućnost da nastavu pohađaju na bosanskom jeziku. Početak i ove školske godine obilježila je vijest da učenici i roditelji bošnjačke nacionalnosti u entitetu RS stupaju u štrajk jer im je onemogućeno da izučavaju bosanski jezik, a da je u školske knjige upisan naziv „jezik bošnjačkog naroda“. Vlasti entiteta RS ne poštuju ni odluku Ustavnog suda BiH da entitet nema pravo određivati ime jezika kojim pripadnici bošnjačkog naroda govore. Dugogodišnji problem diskriminacije učenika u manjem bh entitetu još jednom je potvrdio da se ne poštuju institucije u BiH, ali ni sama Konvencija o pravima djeteta.

Kada govorimo o govoru mržnje u obrazovanju moramo reći da su diskriminaciji u školama često izloženi učenici romske nacionalnosti. Navešćemo i konkretan primjer iz Prnjavora, grada kojem su manjine dodijelile epitet „Mala Evropa“ i navodi se kao primjer grada koji zadovoljava potrebe nacionalnih manjina. Baš u tom gradu, 12-godišnja djevojčica romske nacionalnosti inicijala K.M. koja pohađa šesti razred OŠ „Branko Ćopić“ nažalost već odavno je naučila u školskoj klupi šta je to govor mržnje. Naime, u spomenutoj školi djevojčica trpi različite neprijatnosti, kao što su diskriminacija i verbalno nasilje.

Prema pisanjima portala udar.net, nastavnica srpskog jezika B.Š. je na časovima pričala pogrdne viceve i priče o Romima, zbog čega se djevojčica osjećala neugodno i ranjivo.

Nakon što je djevojčica smatrala da nije dobila zasluženu ocjenu i željela je od nastavnice saznati zašto je to tako, nastavnica je verbalno vrijeđala. Rekla je da je nepismena kao i njena mama, te dodala da ukoliko joj mama dođe u školu s njom će morati razgovarati na kineskom (misleći na romskom) jeziku. Majka djevojčice G. M. se požalila zbog novonastale situacije romskoj medijatorici u Prnjavoru sa idejom da djevojčicu ispiše iz škole. Medijatorica Dajana Mirković je sa majkom djevojčice otišla kod direktorice škole J.M. gdje su dočekane neprijateljski bez želje direktorice da se problem riješi i da se pokaže želja za saradnjom.

„Ona (direktorica) je počela panično da vrišti govoreći kako je sve laž, kako zna da sam ja novinarka i da sam i ranije pričala o tome kako sam trpila diskriminaciju i da je baš briga ako i ovaj slučaj objavim. Govorila je kako se roditelji svakodnevno žale bez ikakvog razloga, te da im djecu niko ne uznemirava. Onda je počela da prijeti policijom i istjeruje me iz kancelarije govoreći kako je prijetnja samo kada se predstavim kao medijatorica i da ja nemam prava da prijavljujem ništa.”- rekla je Mirković.

Drski način razgovora i povišeni glas direktorice su medijatoricu podsjetili na diskriminaciju koju je i sama osjećala dok je pohađala ovu OŠ. Nekoliko dana nakon događaja Mirković se osjećala neugodno i uznemireno u svom gradu, dobijala je i prijetnje, a sve jer je stala u odbranu žrtve.

U želji da saznamo kakva je trenutna situacija sa djevojčicom K.M. koja je žrtva diskriminacije, a zahvaljujući susretljivosti medijatorice Mirković, telefonski smo razgovarali sa ocem djevojčice.

„Moja kćerka više ne pohađa OŠ „Branko Ćopić zbog pričinjenih neugodnosti. Morali smo je upisati u drugu osnovnu školu u Prnjavoru. Naravno da je cijela situacija ostavila traga na mojoj djevojčici koja ima velike snove jer jednog dana želi završiti medicinski fakultet i postati doktorica. Moja kćerka voli ići u školu i učiti, dodatno odlazi na kurs engleskog jezika, a pohađa i treći razred osnovne muzičke škole. Mi nećemo odustati da oni koji trebaju biti kažnjeni to i budu, posebno jer je riječ o prosvjetnim radnicima koji obrazuju stotine djece. Ja imam četvero djece i učim ih da budu ponosni jer su Romi!“- dodaje N.K., otac djevojčice.

Sve češći primjeri govora mržnje u BiH predstavljaju zvono za uzbunu, jer ukoliko ne reagujemo na ovakve primjere, oni će nam postati svakodnevnica. Od izuzetnog je značaja zaštititi sve, a prije svega djecu, od govora mržnje, posebno u obrazovnim institucijama. Načina za učenje toleranciji i zajedničkom životu ima mnogo, a da se to može postići iako nije jednostavno, primjer je OŠ „Porodice ef. Ramić“ u Semizovcu koja broji oko 330 učenika, među kojima ima dvadesetak Roma. U razgovoru sa direktorom škole Šemsom Pačarizom saznali smo da se ovi učenici ni po čemu ne razlikuju od ostalih učenika i da u ovoj školi nije zabilježen nijedan slučaj diskriminacije. Jedino po čemu se Romi razlikuju od ostalih učenika je činjenica da su tokom pandemija korona virusa i online nastave imali prioritet u dobijanju besplatne informatičke opreme.

„Učenici romske nacionalnosti često sele i zbog toga odlaze u druge škole, ali naravno ima i onih koji ostaju u ovoj lokalnoj zajednici i odlučuju se da nastave sa srednjoškolskim obrazovanjem. Ja kao direktor, a ni nastavnici ne pravimo nikakvu razliku među djecom i učimo ih da budu dobri drugovi i da jedni drugima pomažu i motivišu.“ – kaže Pačariz.

Dodatno osnaživanje u Općini Vogošća imaju mlade Romkinje koje su uključene u udruženje „Nova žena“, koje je oformila Daliborka Nikolić. Udruženje “Nova žena” s inicijativom inkluzije Romkinja u fudbal, nalazi se se u konkurenciji za UEFA grassroots nagradu u kategoriji najuspješnija društvena inicijativa ove godine.

Daliborka kaže da kroz fudbal grade rodnu, socijalnu i etničku jednakost u društvu zbog čega se članicama tima ne naplaćuju članarine, a svake godine kroz projekte i donacije im se obezbjeđuje besplatna sportska oprema. Nastupamo na festivalima i turnirima, organizujemo radionice i druge tematske događaje koji u fokusu imaju ljudska prava, gender pitanja i inkluziju ranjivih kategorija, te na taj način mlade djevojke učimo toleranciji, antidiskriminaciji i međuetničkim dijalogu – kazala je Nikolić.  Naglašava da je uključivanje Romkinja u fudbal jedna od najbitnijih aktivnosti udruženja. Inkluzija Romkinje u fudbal naš je najveći izazov do sada jer su one najranjivija socijalna kategorija i kao takve one žive na marginama društvenog života zajednice – rekla je Nikolić.

Šta reći na kraju ove priče u zemlji u kojoj često nedostaje minimum tolerancije i razumijevanja za drugog i drugačijeg. S druge strane svjedoci smo toplih priča punih ljubavi i podrške za ljude koje i ne poznajemo, ali koji nas motivišu i bude najbolje u svakom od nas. Pojedinci i aktivisti koji vode računa o ranjivim skupinama i nacionalnim manjinama svojom tolerancijom i ljubavlju, te originalnim idejama pobjeđuju govor mržnje u javnom prostoru BiH, pa tako i obrazovanju.

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.