Poljoprivredna proizvodnja na neki način oduvijek je bila želja našoj sugrađanki Elviri Delalić Lili kako je svi u Vogošći a i šire oslovljavaju. Sticajem okolnosti život je odveo na drugu stranu, u trgovinu. Ni tu se nije zadržala sve vrijeme, život je htio da se oproba u različitim djelatnostima. Bilo je uspješnih i manje uspješnih izleta, trgovina je ostala primarna. Pandemija korona virusa vratila je mladalačkim idejama, pa se tako upustila u plasteničku proizvodnju. Na svom imanju na Kobiljoj Glavi podigla je tri plastenika u kojima uzgaja različite sezonske kulture.
Biljke su pune zdravih plodova, bez hemije i pesticida. Hrabro je krenula od nule i prije dvije godine montiran je prvi plastenik, ubrzo drugi, a ove godine i treći. Tako je počela njena poljoprivredna priča. Rizikovala je jer nije imala šta da izgubiti. Vjerovala je u sebe i ljude koji su joj kada je zatrebalo pomogli savjetima, ili isfrezat, postavit sistem i slično, ostalo sve je na plećima ove vrijedne žene i za sada dobro joj ide. Posla ima, treba poranit i okasnit, ali ima i koristi, pa se ne žali zbog uloženog truda.
I dok veliki broj vlasnika seoskih imanja traže način da zarade koji dinar radeći kod drugih, ovakvi primjeri govore da se proizvodnjom na vlastitom imanju za kratko vrijeme može postići mnogo.
