Godišnjim skupom porodice nestalih u Vogošći ukazuju na činjenicu da vrijeme koje odmiče ne potiskuje nadu da će se pronaći posmrtni ostaci naših sugrađana nesrpske nacionalnosti koji su prisilno odvedeni u nepozanto i za kojima se traga više od 25 godina. Čak je 59 neispričanih priča o ugašenom životu, napori Suda i Tužilaštva naše države ne daju očekivane rezultate a odgovorne za zločine sporo stiže zaslužena kazna.
Kroz agresorske logore u Vogošći prošlo je oko 800 osoba. Do sada je u više masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 231 lice ubijeno u prisilnom mjestu zatočenja a sudbina brojnih Vogošćanina je nepoznata. Iako je jasno da porodice neće svoje članove pronaći žive, nadaju se da će bar vrijeme otkriti njihove posmrtne ostatke kako bi ih dostojno sahranili.
Na ovaj dan, 27 godina poslije nestanka, smiraj duše je našao Meho Hrusto. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u minskom polju iznad Semizovca a dženaza je obavljena u mezarju u Tihovićima.
Poseban doprinos godišnjem skupu Udruženja „Porodice nestalih Općine Vogošća“ dali su učenici OŠ „Porodice ef. Ramić“ koji su sa prisutnima kod spomen obilježja u Svrakama podijelili svoj literarni izraz o temi traganja za istinom o nestalim.
Prigodnim govorom na godišnjem skupu su se obratili predsjednica Udruženja „Porodice nestalih Općine Vogošća“ Ema Čekić i načelnik Općine Vogošća Edin Smajić.
Simboličnim bacanjem ruža u rijeku Bosnu skrenuta je pažnja onima koji nešto znaju o nestalim Vogošćanima da kažu te informacije i da voda koja teče ima pravac kazivanja istine, jer dugogodišnje pitanje bez odgovora o tome gdje su članovi porodica nestalih, boli.
Brojne delegacije položile su cvijeće na spomen obilježje pored kojeg se već godinama održava skup porodica i odale počast onima koji dali živote za naše danas.
